U mnogim proizvodnim, trgovačkim i uslužnim poslovnim subjektima najznačajniji dio ukupne kratkotrajne imovine čine zalihe sirovina i materijala, rezervnih dijelova, sitnog inventara, ambalaže, auto-guma i trgovačke robe.
Praćenje zaliha podrazumijeva u prvom redu obračun troškova njihove nabave.
Navedena kalkulacija neophodna je radi kasnijeg prenošenja vrijednosti utrošenih ili prodanih zaliha na cijenu proizvoda, robe ili usluge prilikom njihovog izdavanja iz skladišta u daljnji proces poslovanja ili direktne prodaje kupcu.
Osim financijskog praćenja nabave i izdavanja zaliha (praćenja po cijeni), tijek zaliha (ulaz i izlaz) potrebno je pratiti i materijalno, odnosno po vrstama i jedinicama mjere, što predstavlja i zakonsku obvezu poduzetnika.
Inventura (popis) zaliha predstavlja obvezu poduzetnika preciziranu zakonskim propisima.
Međutim, osim obveze, popis predstavlja i koristan instrument kojim se utvrđuje stvarno stanje zalihe u odnosu na njezino stanje u evidencijama, odnosno daje odgovor na pitanje: koliko čega stvarno ima u odnosu na koliko bi toga trebalo biti.
