Još jedna novina hrvatskog zakonodavstva, i to ona od iznimnog značaja koja mijenja strukturu upravnih sporova, jeste Zakon o upravnim sporovima koji je na snazi od 01. siječnja 2012. godine. Za razliku od prijašnjeg zakona koji je propisivao da se upravna tužba (kao tužba koja se podnosi protiv upravnog akta protiv kojega nema prava žalbe, a najčešće se radilo o upravnim aktima odnosno odlukama donesenim po žalbi stranke) podnosi Upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je od tužbi odlučivao u nejavnim sjednicama, novi propis uvodi dvostupanjski upravni spor.

U Republici Hrvatskoj sada su ustrojena četiri upravna suda i to u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu, te su ovi sudovi organizirani kao prvostupanjski sudovi. Dakle, stranka sada upravnu tužbu podnosi jednom od ovih sudova, a protiv pojedinačnih akata javnopravnih tijela u Republici Hrvatskoj. Po podnošenju tužbe, vodi se postupak u kojem se sada provodi i održava javna rasprava u tijeku koje stranke mogu predlagati provođenje različitih dokaza, što u prijašnjim upravnim sporovima nije bio slučaj.

Po provedenoj raspravi sud donosi odluku, a protiv nje nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

O žalbama protiv odluka donesenih u upravnim sporovima u prvom stupnju, odlučuje sada Visoki upravni sud u Zagrebu.