FAKTORING je otkup kratkoročnog potraživanja, odnosno postupak kojim poduzetnik svoje potraživanje od kupaca prodaje drugom poduzetniku - „faktoru“, kako bi do svojih novčanih sredstava došao prije dospijeća potraživanja kojega ustupa.  

Razlozi za faktoring mogu biti:

1. potreba za hitnim novčanim sredstvima, a potraživanja još nisu dopjela,

2. nemogućnost naplate potraživanja pa se (uz diskont) ono prodaje nekome tko ima mogućnosti naplatiti dužnikovo dugovanje.

Prodavatelj potraživanja i faktor sklapaju ugovor o faktoringu, nakon čega prodavatelj predmetno potraživanje prenosi na faktora putem ugovora o cesiji.

Vrste faktoringa:

1. pravi faktoring – faktor na sebe preuzima rizik naplate te potraživanje naplaćuje u svoje ime i za svoj račun, odnosno faktor prodavatelju isplaćuje ugovorenu svotu bez obzira da li će kasnije naplatiti ili neće (naravno, uz diskont)

2. nepravi faktoring – faktor na sebe ne preuzima rizik naplate, već istu obavlja u svoje ime, ali za račun klijenta i za ovu uslugu od klijenta naplaćuje naknadu (rizik naplate i dalje snosi klijent)

Poslovne banke također provode faktoring, na način da unaprijed isplaćuju veći dio potraživanja koje dospijeva puno kasnije, a ostatak isplaćuje po izvršenoj naplati (važno: banke otkupljuju samo nedospjela potraživanja).