OK. Imamo poduzetničku ideju, napravili smo sve potrebne predradnje i pripreme ... kako to lijepo piše u http://www.bdm.hr/info/Od-nezaposlenosti-preko-poduzetnichke-ideje-do-businessa.hr.html
I što sad? Kroz koju formu započeti s obavljanjem zamišljene djelatnosti? Obrt? Firmu (d.o.o.)? Upravo je to pitanje koje prvo počinje mučiti potencijalnog poduzetnika. Teško je precizno odgovoriti na to pitanje, iz razloga što točan odgovor leži upravo u prirodi posla kojega namjeravamo pokrenti. Zašto? Idemo redom i krenimo od definicija.
OBRT je stalno i samostalno obavljanje gospodarske djelatnosti od strane fizičke osobe, koje za svrhu ima ostvarivanje dohotka (prema hrvatskoj pravnoj i poreznoj terminologiji fizičke osobe u pravilu ostvaruju dohodak, dok pravne osobe ostvaruju dobit). Vrlo često, fizička osoba kroz registraciju obrta rješava pitanje vlastitog zapošljavanja, da bi se tek kasnije pretvorila u poslodavca koji za potrebe poslovanja obrta zapošljava i druge radnike. Obrt se osniva upisom u Obrtni registar nadležnog Ureda državne uprave.
TRGOVAČKO DRUŠTVO, najčešće društvo s ograničenom odgovornošću (skraćeno: d.o.o.), je poduzetnički pothvat u koji jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba ulaže udjele (u obliku novca ili stvari) u unaprijed dogovoreni temeljni kapital, sa svrhom ostvarivanja dobiti. Znači, za razliku od obrta, gdje su obrt i njegov vlasnik jedna te ista fizička osoba, osnivač društva (fizička ili pravna osoba) i samo društvo u njegovom vlasništvu (koje ima pravnu osobnost) dvije su različite osobe. Društvo se osniva upisom u registar nadležnog Trgovačkog suda.
Registracija obrta jeftinija je od registracije tvrtke. Stoji cca 1.000,00 kn, koliko iznose troškovi osnivanja. Temeljnjog kapitala u obrtu nema. Registracija društva stoji cca 6.000,00 kn, toliko iznose samo troškovi osnivanja, plus minimalno 20.000,00 kn temeljnog kapitala kojega prije registracije treba uplatiti u korist računa u poslovnoj banci.
Odgovornost za poslovanje vrlo je različita u ova dva oblika. Za poslovanje obrta vlasnik odgovara svom svojom imovinom, pa i osobnom, to jest onom koju nije uložio u poslovanje obrta (iako u Zakonu o obrtu ne piše tako). Za razliku od d.o.o., koje prema trećim osobama u pravnom prometu odgovara isključivo vlastitom imovinom (imovina društva zbroj je vrijednosti osnovnih sredstava, zaliha: robe, materijala i proizvoda, novca, vrijednosnih papira i potraživanja u vlasništvu trgovačkog društva). Vlasnici društva za poslovanje društva ne odgovaraju osobnom imovinom.
Vođenje poslovnih knjiga jednostavnije je (i jeftinije) u obrtu nego u d.o.o. Poslovne knjige obrta vode se metodom jednostavnog knjigovodstva (načelo blagajne) gdje prihode (primitke) predstavljaju samo naplaćene isporuke dobara i/ili usluga, dok se rashodima (izdacima) tretiraju samo plaćene isporuke, odnosno računi poslovnim partnerima, uvećani za ostale plaćene troškove poslovanja (npr. isplaćene plaće, plaćeni doprinosi i razne članarine te otpis dugotrajne imovine). Knjige trgovačkih društava vode se metodom dvojnog knjigovodstva zbog čega je, zbog složenosti, potrebno angažirati stručnu osobu. Osnovna je razlika ta što se u d.o.o. prihod povećava za vrijednost svake obavljene isporuke – za koju je izdavanje računa obavezno – bez obzira je li ona naplaćena ili nije. Analogno tome, i svaki primljeni račun može se proknjižiti u poslovne rashode ili imovinsku stavku, bez obzira jesmo li ga platili ili to tek namjeravamo učiniti.
Isto je i sa PDV-om (porezom na dodanu vrijednost). U obrtu PDV plaćamo samo na naplaćene račune, dok d.o.o. PDV plaća na sve izdane račune, bez obzira na njihovu naplatu. Ali, zbog toga se u d.o.o. od obveze za plaćanje PDV-a mogu odbiti svi pretporezi sadržani u primljenim ulaznim računima (osim R-2), bez obzira jesu li plaćeni ili nisu. U obrtu to nije tako. Od obveze za uplatu PDV-a može se odbiti pretporez samo po onim računima koji su plaćeni.
Mogućnost podizanja gotovog novca jednostavnija je u obrtu nego u d.o.o. Vlasnik obrta može sa svog poslovnog računa podizati gotovinu bez ikakvog pravdanja za isplaćeni novac. Za razliku od d.o.o., gdje za svaku podignutu kunu mora postojati temelj i opravdanje.
Niti stope oporezivanja u ova dva oblika poslovanja nisu jednake. Dohodak obrta (kao pozitivna razlika između primitaka i izdataka) oporezuje se progresivno - prema skali, po stopama od 12 %, 25 % i 40 %. Trgovačka društva porez na dobit plaćaju linearno, po stopi od 20 % na ostvarenu pozitivnu razliku između prihoda i rashoda poslovne godine.
U obrtu, vlasnici obrta trebaju plaćati obvezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, bez obzira na činjenicu što te doprinose možda plaćaju i po nekoj drugoj osnovi (npr. zaposleni su kod drugog poslodavca). Vlasnik d.o.o., ukoliko nije zaposlenik društva, nema obveze plaćanja obveznih doprinosa na teret poslovanja društva kojeg je vlasnik. Međutim, ukoliko je u svom društvu i zaposlen, cjelokupna se njegova bruto plaća (neto plaća plus porez, prirez i doprinosi za mirovinsko osiguranje), uvećana za doprinose na plaće, smatra troškom. U obrtu se troškom mogu tretirati samo uplaćeni doprinosi vlasnika obrta; isplaćena plaća (koja se kao isplata vlasniku obrta ne naziva „plaćom“ nego „dohotkom“) i plaćeni porez nisu trošak poslovanja obrta.
Zatvaranje obrta puno je jednostavnije od zatvaranja d.o.o. Brisanje iz obrtnog registra vrlo je jednostavan i kratkotrajan postupak. Brisanje tvrtke iz sudskog registra dugotrajan je (traje oko godinu dana, pa i duže) i skupi postupak. Međutim, ponavljamo: mi, kao vlasnik obrta, i naš obrt jedna smo osoba, dok je naša tvrtka neovisna o nama kao njezinom vlasniku te je stoga možemo vrlo jednostavno otuđiti (prodati ili pokloniti) drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi prijenosom poslovnih udjela uz naknadu ili bez. Na taj se način možemo „riješiti“ svog poslovnog pothvata i bez potrebe da pokrećemo dugotrajni postupak brisanja društva iz sudskog registra, odnosno likvidacije društva.
Nije naodmet naglasiti da mnogi „poslovnjaci“ i banke mnogo ozbiljnijom smatraju poslovnu suradnju s trgovačkim društvima nego s obrtima. Zašto je tome tako – teško je reći, no praksa to često potvrđuje.
I za kraj: koja je naša preporuka budućim poduzetnicima? Ako se temeljem svega gore navedenog ne možete odlučiti, preporučamo vam da za početak poslovanja – krenete s obrtom, osnivanje i vođenje kojega je jeftinije, brže i jednostavnije. Nakon toga, ukoliko poslovne prilike i razvoj situacije to budu zahtijevali, vrlo jednostavno možete cjelokupno poslovanje svog obrta prenijeti u društvo s ograničenom odgovornošću koje ćete u međuvremenu registrirati pri Trgovačkom sudu, obzirom da vas apsolutno ništa ne sprječava da istovremeno budete vlasnik i jednog i drugog oblika poslovanja.
Ukoliko pak već sada sa priličnom sigurnošću smatrate da vaši poslovni planovi i ambicije nadilaze karakteristike poslovanja putem obrta – bez ustručavanja krenite u osnivanje trgovačkog društva (popularno zvanog – firme).
Objavljeno 05.11.2010.
