Biti zaposlen… u kolektivnoj svijesti većine ljudi znači: sklopiti s poslodavcem ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obzira je li riječ o poslodavcu u privatnom ili javnom sektoru (iako nam se nekako čini da većina još uvijek preferira javni sektor, držeći pri tom da tako kvalitetnije osigurava svoju materijalnu sigurnost).
Osim navedenih mogućnosti zapošljavanja, postoji još jedna, a ta je – POSTATI PODUZETNIKOM.
Postati poduzetnikom u stvari nije ništa drugo nego stvoriti sebi samome radno mjesto, sukladno željama, sposobnostima i osobnim aspiracijama. Kako?
Sve zapravo počinje od PODUZETNIČKE IDEJE. Koja uopće ne mora predstavljati nekakav nedostižni plan i iziskivati zahtjevna materijalna ulaganja i zavidne menadžerske vještine. Već može biti smišljena ponuda nečega (jednostavnog proizvoda ili usluge), ostvariva ulaganjem skromnijih sredstava, ali koja je rezultat pažljive i temeljite pripreme.
Uostalom, često smo svjedoci propasti velikih projekata u koje su uložena značajna financijska sredstva, dok s druge strane, pokraj posrnulih Golijata, mali Davidi iz ničega pokreću posao i upornim i strpljivim radom te razradom i nadogradnjom svoje inicijalne ideje ostvaruju respektabilne rezultate.
Iako svjesni predrasude, koja kao da je zavladala ovim prostorima, a to je da se od poštenog rada nitko nije obogatio, u našem ćemo se osvrtu držati isključivo „pravih vrijednosti“ i opisati postupak kako razviti poduzetničku ideju i o čemu je sve potrebno voditi računa prije njezinog pokretanja i realizacije.
Tri su koraka potrebna za uspješno ostvarenje poduzetničke ideje:
1) procjena vlastitih sposobnosti
2) definiranje poduzetničke ideje
3) izrada plana realizacije (business plana)
Procijeniti vlastite sposobnosti znači definirati imamo li potrebne predispozicije, osobne i profesionalne, za uspješno pokretanje i održavanje zamišljenog projekta. Jer, moramo znati da nas, usprkos početnom entuzijazmu, na putu realizacije projekta neminovno očekuju poteškoće, rizici, pritisci, kao i razna moguća neugodna iznenađenja koja u početku nismo bili niti u stanju predvidjeti. Ali - i ogromna zadovoljstva.
Karakteristike uspješnog poduzetnika su: motiviranost, povjerenje u vlastite sposobnosti, optimizam, mogućnost pozitivnog razmišljanja te emocionalna stabilnost i ravnoteža, organizacijske sposobnosti i sposobnost planiranja, fleksibilnost u donošenju odluka, sposobnost postavljanja dobrih međuljudskih odnosa te komunikacijske vještine.
Osim toga, naravno, trebali bismo biti i profesionalno osposobljeni i kompetentni za obavljanje zamišljene poslovne djelatnosti.
Definirati poduzetničku ideju znači fokusirati se i pomno analizirati sve njezine sastavne dijelove, a u svrhu testiranja njezine izvedivosti.
Koji to proizvod/uslugu želimo ponuditi? Kome ju namjeravamo ponuditi (tko su potencijalni korisnici)? Što taj proizvod/usluga nudi novog, inovativnog ili zanimljivog, zbog čega može izdržati konkurenciju i opstati na tržištu? Koji su resursi (ljudski, oprema, financije) potrebni za realizaciju projekta? Tko su nam konkurenti i kakve su njihove karakteristike? Koje opasnosti mogu ugroziti nesmetani razvoj naše poduzetničke ideje? … samo su neka od pitanja čije odgovore valja dobro i pažljivo proanalizirati. Rezultat tako izvršene analize mora biti jasna slika i predodžba što to mi u stvari namjeravamo učiniti, definirana do u što sitnije detalje. Znači, ne prepuštamo stvari slučaju i „rješavanju problema u hodu“, već pokušavamo predvidjeti maksimalan broj varijabli koje nam mogu ometati projekt. U tom smislu, dobro je i korisno razgovarati s nekim tko već poznaje materiju i kome vjerujemo, čak je poželjno da ta osoba ne dijeli naš veliki entuzijazam, jer ćemo uz njezinu pomoć biti u mogućnosti objektivnije sagledati gore navedene činjenice. Ali sve nas to, naravno, ne treba obeshrabriti, već biti poticaj za sigurniji nastup na tržištu.
Plan realizacije poduzetničke ideje (business plan) na red dolazi tek nakon što smo sa priličnom sigurnošću utvrdili da se naša ideja bazira na realnim pretpostavkama, odnosno uvjerenja smo da pred nama nema nepremostivih prepreka.
Tada krećemo sa konkretnijim postavljanjem poslovnog plana u smislu: što to želimo postići (koji su ciljevi – prihod) i koji su nam resursi za to potrebni (rashodi)? Pri tom analiziramo tržište (nabave i prodaje), analiziramo potrebne izvore financiranja, testiramo ekonomske efekte postavljenog poslovnog plana, odnosno pokušavamo dobiti odgovor na pitanje: isplati li nam se uložiti vrijeme, znanje i novac u zamišljenu ideju i koliko je vremena potrebno da nam ona odgovori davanjem ekonomske koristi – u obliku ostvarenog profita?
Pritom je važno nikad ne smetnuti s uma da ništa nije lako i ne događa se preko noći, a mi ćemo, kao malu utjehu, citirati arapsku mudrost: „Sve su stvari teške dok ne postanu lake.“
Tri su moguća epiloga po završetku gore navedenih analiza i priprema:
1) odgađanje realizacije poduzetničke ideje za neka buduća vremena,
2) ostajanje kod zamišljene poduzetničke ideje, ali uz promjenu pojedinih kritičnih parametara (kako bi se smanjili potencijalni rizici), u svrhu izbjegavanja naknadnih poteškoća u poslovanju,
3) definitivno odustajanje od poduzetničke ideje i projekta.
Naš savjet za kraj: budite uporni i vjerujte u sebe. Jer, kako kaže afrička poslovica: „Ako imaš cilj, naći ćeš i put do njega“.
Objavljeno 30.10.2010.
