Od 01.09.2012 godine korisne informacije za Vaše poslovanje potražite ovdje.
Search
 

Tečajne razlike


Da bismo definirali pojam „tečajnih razlika“, potrebno je prije toga definirati pojam „valute“. Valuta je novčana jedinica pojedine države (kn, USD, EUR, GBP, CHF, itd). Vrijednost, odnosno odnos vrijednosti jedne valute u odnosu na drugu valutu izračunava se pomoću tečaja. Koji fluktuira, ovisno o ponudi i potražnji deviza na deviznom tržištu, a što onda rezultira svakodnevnom promjenom tečaja. Tečajevi se objavljuju na tečajnim listama, koje prikazuju vrijednost jedinice strane valute u odnosu na nacionalnu valutu (npr. 100 EUR = 753 kn). Pomoću tečajne liste moguće je izračunati i međusobne odnose između pojedinih stranih valuta (npr. 100 EUR = 82,66 GBP).

Tečajne liste objavljuju tri vrste tečaja: kupovni, srednji i prodajni tečaj. U različitim financijskim transakcijama koriste se različiti tečajevi. Osim središnjih nacionalnih banaka (u Hrvatskoj: Hrvatska narodna banka) i poslovne banke objavljuju svoje tečajne liste. Kako banke koriste tečajeve u svom poslovanju, opisat ćemo na slijedećem, vrlo jednostavnom primjeru: pri prodaji deviza svojim klijentima (deviza = potraživanje izraženo u stranoj valuti) banke koriste objavljeni prodajni tečaj. Znači, želi li klijent od banke otkupiti 100 EUR, morat će banci uplatiti protuvrijednost od 759 kn, koliko iznosi navedeni iznos preračunat po prodajnom tečaju na datum transakcije. Pretpostavimo li da je, neposredno prije opisane transakcije, drugi klijent tih istih 100,00 EUR prodao banci, banka je njemu isplatila protuvrijednost od 749,00 kn, koliko iznosi 100,00 EUR preračunato po kupovnom tečaju banke (obzirom da je banka od klijenta kupila devize).
Rezimirajući, banka je opisanim transakcijama oprihodovala (zaradila) 10,00 kuna s osnove tečajne razlike.

Tečajne razlike su i iznosi koji proizlaze iz promjena tečaja (kao cijene novca) između dva razdoblja. Primjera radi, ako smo nekog datuma uvezli robe za 1.000,00 EUR, ta je roba na dan uvoza (preračunata prema važećem srednjem deviznom tečaju HNB, koji se najčešće koristi za evidentiranje deviznih transakcija u poslovnim knjigama) vrijedila 7.590,00 kn. Pod pretpostavkom da smo robu prodali i naplatili istoga dana, „utržili“ smo upravo navedeni iznos. Međutim, ukoliko nam je ino-dobavljač odobrio rok plaćanja od 20 dana, a na dan dospijeća trebamo „angažirati“ iznos od 7.530,00 kn (koliko prema tečaju vrijedi 1.000,00 EUR iz uvozne fakture na dan plaćanja), na pozitivnoj smo tečajnoj razlici zaradili 60,00 kn. U obrnutom slučaju, kada iznos fakture na dan plaćanja vrijedi više kuna od istog iznosa u valuti na dan uvoza, „izgubili“ smo određeni kunski iznos, ostvarivši negativnu tečajnu razliku.

Drugim riječima, pozitivne tečajne razlike predstavljaju prihod tvrtke, dok su negativne tečajne razlike njezin rashod.

Zakon o deviznom poslovanju propisuje da se sva potraživanja i obveze prema inozemstvu (ili po kreditima poslovne banke odobrenim uz korištenje valutne klauzule) trebaju preračunati (svesti) na kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju HNB na dan utvrđivanja bilance (npr. 31.12.) te po svim navedenim stavkama utvrditi i proknjižiti pozitivne ili negativne tečajne razlike.
 

Objavljeno 13.01.2012.


<< Nazad
 

 

  Sva prava pridržana B.D.M. 2010.